Dvorac i perivoj
Valpovački dvorac Prandau-Normann
Cjelinu valpovačkog dvorca čine pročelna palača, srednjovjekovna kula, kapelica Svetoga Trojstva te bočna krila. Današnji oblik dobiva tijekom prve polovice 18. st. pregradnjom i dogradnjom srednjovjekovne utvrde, nizinskog Wasserburga WALPO.
Ova jedinstvena arhitektonska cjelina nikada nije prestala biti tvrđavom, niti je posve postala dvorcem. Svojim pročeljima i danas iznenađuje nizom različitih i neočekivanih vizura. Dvorac je pravi muzej na otvorenom, jedinstveni veliki eksponat, kojim se može hodati, u koji se može ući i prošetati poviješću. Ban Ivan Morović podiže utvrdu Walpo na samom početku 15. st.
Nakon dobivanja vlastelinstva 1721., barun Antun Petar Hilleprand von Prandau počinje obnovu. Na južnom krilu utvrde podiže monumentalnu palaču s istaknutim tornjem visokim 37 m. Na ostacima gotičke kapele podiže novu posvećenu Svetom Trojstvu. Do 1885. god. tri generacije Prandaua vladaju u dvorcu, kada on ženidbenim vezama prelazi u obitelj Normann od Ehrenfelsa. U tom trenutku dvorac ima 62 prostorije, i s dvorištem, ukupnu površinu od 431 m2. Godine 1945. dvorac je nacionaliziran. (Stjepan Najman)
Perivoj uz valpovački dvorac
Valpovački perivoj jedan je od najvrednijih povijesnih perivoja kontinentalne Hrvatske. Nastao je kao parkovni prostor dvorca s kojim čini jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu. Početkom 19. stoljeća dio nekadašnje barokne park-šume i lovišta Zvjerinjak preoblikovan je u prostrani pejsažni perivoj koji se na oko 25 ha ljevkasto širi od dvorca prema jugu. Ta barokna park-šuma i lovište Zvjerinjak sa zvjezdastim raskrižjem, čiji se tragovi i danas naziru, jedinstveni je spomenik barokne parkovne arhitekture u Hrvatskoj. Dokaz je da su u ovom dijelu Hrvatske u 18. stoljeću postojali lovački parkovi sa zvjezdastim baroknim predloškom, uobičajenim u europskim baroknim vrtovima 17. i 18. stoljeća. Valpovačka «zvijezda» baroknog perivoja čak je starija od one oblikovane 1787. godine u zagrebačkom perivoju Maksimir. Vrijednost valpovačkog perivoja očituje se u očuvanosti izvornog tipa engleskih pejzažnih perivoja, što je u parkovnom naslijeđu Hrvatske rijetkost. Proglašen je hortikulturnim spomenikom prirodne i vrtne arhitekture. (Damir Stanić)