Crkve i kapele

Župna crkva Bezgrešnog začeća BDM

Barokna župna crkva posvećena Bezgrešnom začeću Bl. Dj. Marije izgrađena je između 1722. i 1737. godine pod pokroviteljstvom valpovačkog vlastelina baruna Petra Antuna Hillepranda od Prandaua. Prema stilskim obilježjima ova crkva pripada tipu barokne dvoranske crkve 18. stoljeća. Velikom visinom i arhitektonskim oblikovanjem unutrašnjosti izdvaja se među ostalim crkvama u široj okolici, što samo potvrđuje pretpostavku da bi joj arhitekt mogao biti poznati bečki barokni graditelj Johann Lukas von Hildebrandt (1668.-1745.), čijim je austrijskim crkvama vrlo slična.

Unutrašnjost crkve resi kvalitetan barokno-klasicistički inventar koji je skladno uklopljen u ovu baroknu građevinu: oltari, slike, kipovi, vitraji, propovjedaonica i vrijedne povijesne orgulje. Na glavnom oltaru ističe se velika barokna slikarska kompozicija vrsnog bečkog umjetnika Antona Hertzoga (1692.-1740.) iz 1737. godine koja prikazuje Mariju Bezgrešnu okruženu Svetim Trojstvom i anđelima. Dva veća pokrajnja oltara, posvećena sv. Ivanu Krstitelju i sv. Josipu, ističu se ljepotom svojih bogato oblikovanih Bildrahmen retabla. (Damir Stanić)

 

Orgulje

Valpovačka župna crkva posjeduje vrlo vrijedne mehaničke povijesne orgulje iz 1805. godine. Izgrađene su u radionici vrsnog orguljarskog majstora Caspara Fischera u Apatinu i danas su jedine gotovo u cijelosti očuvane njegove orgulje u Hrvatskoj.  Imaju 16 zvučnih registara na dva manuala i pedalu, mehaničku trakturu i zračnice, a opseg manuala obuhvaća 45 kromatskih tipki i tonova od C/E do c3. Sviranjem na ovim orguljama još se uvijek može postići  vjerna slika izvornog zvuka  koji je, prema riječima našeg najpoznatijeg organologa akademika Ladislava Šabana, «klasicistički zamišljen, muževan i izvrsno prilagođen crkvenom prostoru». Ističu se i umjetničkom vrijednošću svoga kasnobarokno-klasicističkog kućišta. (Damir Stanić)

Dvorska kapela Sv. Trojstva

Unutar zidina srednjovjekovno-baroknog dvorca Prandau-Normann nalazi se i zanimljiva dvorska kapela Sv. Trojstva, najstarija crkva u Valpovu. Sagrađena je u 15. stoljeću kao kasnogotička kapela Sv. Ladislava unutar Morovićeve utvrde. Tijekom turskog razdoblja prenamijenjena je u džamiju, a 1723. godine obnovljena je i barokizirana. Kapela je nedavno restaurirana, a u velikoj zidnoj sondi u svetištu, kao i u dvije na vanjskoj fasadi, prezentirani su ostaci starih zidova, zazidanih prozora, oslika i drugih detalja.

Do kraja Drugog svjetskog rata kapelu je resila velika oltarna pala Prijestolje milosti – Sv. Trojstvo, jedan od posljednjih radova poznatog bečkog baroknog majstora Johanna Michaela Rottmayra de Rosenbrunna iz 1730. godine, koja se danas čuva u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku.

Orgulje  u dvorskoj kapeli Sv. Trojstva

Druga znamenitost kapele su njene raritetne povijesne orgulje visoke spomeničke vrijednosti, izgrađene u radionici glasovitog pečuškog orguljara Josefa Angstera 1876. godine. Za svoju dvorsku kapelu naručio ih je valpovački vlastelin barun Gustav Hilleprand od Prandaua (1807.-1885.), brat skladatelja Karla (1792.-1865.), inače vrsni orguljaš amater koji je bio jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Orgulje su mehaničkog sustava sa zračnicama na čunjiće. Imaju 18 registara na dva manuala i pedalu, nekoliko spojeva i kolektiva, stopalo za žaluzije, mehanizam za tremolo efekt i zvonce za mjehogažu. Akademik Ladislav Šaban o ovim je orguljama valpovačke dvorske kapele napisao: «Skupocjen instrument iz radionice najpoznatijeg mađarskog graditelja, sposoban za koncertno sviranje, jedan od najvrednijih glazbenih spomenika kulture ove regije!». (Damir Stanić)

 

Kapela Sv. Roka na Zelenom brijegu

Na malom valpovačkom brežuljku, nazvanom Zeleni brijeg, podignuta je 1796. godine zavjetna kapela u čast Sv. Roka. Dao ju je sagraditi valpovački vlastelin barun Josip Ignac Hilleprand od Prandaua, o čemu svjedoči tekst uklesan latinskim jezikom na pročelju. Izvorno kasnobarokna zavjetna kapelica godine 1860. mijenja svoj prvotni izgled i dobiva još jednu namjenu -postajgrobnica valpovačke vlastelinske obitelji.

Kasnobarokna obilježja uglavnom su posve uklonjena tijekom obnove 1860. godine, a na pročelju se pojavljuju neoromanička obilježja s jedinstvenom zanimljivošću – zvonikom «na preslicu», tipičnim za mediteranske crkve, a rijetkim u graditeljstvu kontinentalne Hrvatske. U krpitama kapele pokopano je dvadesetak članova valpovačkih vlastelinskih obitelji. (Damir Stanić)

 

Grobljanska kapela Uzvišenja sv. Križa

Kapela Uzvišenja sv. Križa nalazi se na valpovačkom gradskom groblju. Dao ju je podići vlastelin barun Gustav Hilleprand od Prandaua 1880. godine kao jednobrodnu građevinu sa zvonikom nad pročeljem i polukružnom apsidom u svetištu. Vanjski izgled karakteriziraju stilska obilježja neobaroka i neogotike, dok je bogato oslikana unutrašnjost stilski ujednačenija, neobarokna. Do kapele se dolazi stazom uz koju stoji 14 pravilno poredanih poklonaca s postajama Križnoga puta. Skladno uređenom unutrašnjošću dominira veliki oltar Uzvišenja sv. Križa sa potpisanom slikom mađarskog historicističkog majstora Carolusa Jakobeya iz 1877. godine. Zidovi kapele raščlanjeni su pilastrima i vijencem, svod je bogato oslikan ukrasnim motivima, a u sredini mu je lažna kupola. (Damir Stanić)

 Križni put na valpovačkom groblju

Na valpovačkom groblju nalazi se malo poznata, gotovo nezamijećena znamenitost – kalvarija ili križni put. Smještena je uz glavnu stazu koja vodi od ulaza u groblje do grobljanske kapele. Podigla ju je Valpovčanka Ema Rudl (grob joj je bio uz 13. postaju) nakon Prvog svjetskog rata. Osobitost valpovačkog križnog puta je unakrsni, cik-cak raspored s obiju strana puta, tj. s jedne strane pješačkog puta su raspoređene neparne (1 – 13), a s druge parne (2 – 14) postaje. Kolorirani keramički reljefi, koje je izradila mađarska tvrtka Zsolnay, smješteni su u niše postaja koje je sazidao valpovački zidar Fink. Po svom likovnom izrazu valpovački križni put je jedinstven spomenik u Slavoniji, a po načinu podizanja tipičan primjer arhitekture koji povezuje osobnu, odnosno pučku pobožnost sa službenim crkvenim štovanjem Kristove muke i smrti. (S. Najman)

Kapelica Gospe Lurdske

Na periferiji Valpova, nasuprot gradskom groblju, nalazi se manja kapelica posvećena Gospi Lurdskoj. O njenoj povijesti stari Valpovčani čuvaju zanimljivu predaju. Prvi dio govori o događaju iz 18. ili 19. stoljeća kada je jedan čovjek, iz zahvalnosti Majci Božjoj, na tom mjestu dao sagraditi mali poklonac s njenom slikom. Drugi dio predaje govori o događajima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće kada je na istom mjestu izgrađena sadašnja kapelica.

Kapelica na poseban način oživi za vrijeme devetnice uoči Velike Gospe (15. kolovoza) i na sam blagdan. Devet večeri uoči blagdana mnogi vjernici iz Valpova hodočaste «kod Gospe» i, uz svjetlo svijeća, zajednički mole i pjevaju, duhovno se pripravljajući za blagdansko slavlje, kada se uz kapelicu slavi sveta misa. (Damir Stanić)

Mala sakralna arhitektura

Uz poljske putove, raskrižja, ceste, ali i po ulicama naselja Valpovštine nalaze se brojni spomenici male sakralne arhitekture: kapelice-poklonci, fasadne kapelice, kipovi svetaca i javna raspela – tzv. krajputaši, koji pridonose slikovitosti i ljepoti krajolika. To su kapelice-poklonci Sv. Obitelji u Valpovu i Ladimirevcima, kipovi Bogorodice s Isusom i Sv. Florijana na valpovačkim ulicama, fasadne kapelice u Valpovu, Marjančacima i Ivanovcima, te brojna javna raspela u naseljima i poljima. Svojom se slikovitošću i vrijednošću ističe cjelina od 14 poklonaca stare valpovačke Kalvarije poredanih uz stazu koja vodi do grobljanske kapele. (Damir Stanić)

 

Foto: I. Kudeljaš, L. Padjen, D. Stanić, Z. Gregurić, E. Lacković